Sa moje strane
2021.
„AUTOPUT PARANOJA“ je zbirka tekstova nastalih u ludoj 2020. godini. Kako je „mjesto“ iz kojeg nastaju tekstovi mračno i melankolično, epidemija, klaustofobična zatvorenost Slovenije i sve ono što je epidemija donijela bilo je idealno za nastanak tekstova. Po redu bi ovo trebala biti službeno moja druga zbirka, prvi put sam sudjelovala sa profesionalnom beta čitateljicom čije mi je mišljenje bilo od velike pomoći, baš kao i Lidijino, Tamarino, Marinino… Finalno pročišćeni tekstovi su završeni danas, 08.06.2021., na taj način želim potpuno završiti sa prošlom godinom, zbirka možda jednom zaživi kao ukoričena knjiga…
2020.
@natašakupljenik #womensupportingwomen
“Ja sam”, tekst je prošao na natječaju na kojem se birao 21 najbolji tekst.
Most kulture Srbija-Mjanmar – veče poezije i performansa, Klub “Prozor”, Beograd
2019. Svetovni dan poezije, Pritličje, Ljubljana
2018
1. zbirka poezije “S DRUGE STRANE“, Presing izdavaštvo
Zbirka je v hrvašičini, prevod v slovenščino je urejen ni pa v knjižni obliki. Fotografije: MI-PRESS.
6 dnevna mini poe tour: Banja Luka, Kutina, Ljubljana, Velenje, Grad Grobnik, Zadar.
Dvakrat se iz zbirke bralo tudi na Metelkovoj na IGNOR-u. Intervju je obljavljen na AFIRMATOR.ORG.
Tisk označevalnika strani:Elis center Ekspres izdelava vizitk, Ljubljana
2014 “Iz jezika v jezik” antologija sodobne manjšinjske in priseljenske književnosti v Sloveniji; založba: Društvo slovenskih pisateljev
… u tih 10 godina objavljivala sam tekstove di treba i di ne treba, čitala gdje god su me zvali, sudjelovala sa raznim kreativcima, vježbala pisanje na književnim radionicama…
2004 “Festival mladih pjesnika” Zaječar – 1. javni nastup… direkt na glavnom gradskom trgu
1995 Smib , tekst di klinka protestira protiv rata
1991 prvi objavljeni tekst u “Luč”, glasilu tadašnje OŠ “25 maj” Kutina
Oduvijek sam se željela baviti pisanjem, dugo vremena ono je bilo najbolji dio mene. Jako sam željela izdati zbirku, živjeti pisanje (i jesam jedno vrijeme, čitala, putovala zbog festivala). Dugo je trebalo proći do objave zbirke koja je daleko od savršene ali moja je, iskrena do srži, dovoljno dobra da me je nije sram, možda više nikad ništa ne objavim čak i kad bi bilo tako bilo bi mi dovoljno.
Sjećam se zadnjeg nastupa u Begešu, bilo je inspirativno, dobro, tekst magičan… nije mi ugodno nastupati, mogla bih biti odlična ali to jednostavno nisam ja, ne volim pažnju, komentare, poglede, ne volim brbljanja usred čitanja dok radim nešto tako u biti hrabro kao što je javno kroz tekstove davati sebe… možda se jednom vratim a možda i ne…
Na kraju vjerojatno se uopće ne radi o pisanju već o stvaranju a ja se stvaranjem bavim doslovno cijeli život medij je u svemu tome najmanje važan.