Rujan
radim puno dajući se maksimalno, “nagrada” za predanost su podočnjaci i umorne oči ali na to ne mogu utjecati, srećom posao mi nema nikakve veze sa izgledom, često iz čistog gušta nosim ono što sam sama sašila, po ni pokojoj osnovi nisam snob, važno je da mi je udobno i toplo, da volim to što nosim a ostalo koga briga…
za tuđe živote nit imam vremena nit me zanimaju…
ne upadam nikome u privatni prostor, nit sam ikad, posebno ne ne pozvana…ne gledam kako je tko odjeven, što vozi ili ima, s kim hoda/živi ili ne, posebno ne gledam u tuđe novčanike, ne prisluškujem razgovore, ne vjerujem baš svemu što mi se kaže, ne širim tračeve, rođeni sam skeptik prema svemu, zadnje vrijeme posebno prema ljudima, te neke čudesne ljudske osobine koje su osnovna pristojnost kod mene su postavljene onako kako treba suvišno je očekivati i od drugih da se drže istog, mogu se samo nadati da je tako…
nisam sklona zavisti, ljubomori i osvetama, meni se to jednostavno ne da… bunila sam se nekad, tražila pravdu, šteta vremena i živaca, šutit, ignorirat i nadat se da će karma odraditi svoje ako ne bar sam probala…
zeznula sam svašta, tko nije? uglavnom zbog loše procjene, naivnosti i vjere u krive ljude…
živim svoj jednostavni, dosadni život najbolje kako mogu ništa više i ništa manje od toga…
ljude procjenjujem po onome kako se odnose prema meni a ne po tome što mi tko kaže o njima…
još uvijek volim putovati, boraviti uz vodu, raspravljati o životu, filmovima, serijama, knjigama, otkrivati novu zanimljivu glazbu, volim neobične, zanimljive i brbljave ljude koji me ne procjenjuju i ne pametuju mi od kojih mogu puno naučiti bez da mi drže lekcije…
rijetko kad to izgovaram ali da, doista volim svoj ludi, ne predvidivi posao, nije mi se teško smrzavati/kuhati na nogometu ili bilo kojem drugom sportu, prilagođavati se suludim uvjetima na politici, trčati na protestima, nije mi teško raditi portrete za portfolije…
to što se trenutno ne prijavljujem na natječaje, što ne izlažem ne znači da ne stvaram, biti u umjetnosti (biti kreativan, stvarati) znači puno više od “biti viđen”, prihvaćena ili često, ne prihvaćena, ona je uvijek ne djeljivi dio mene.
Nedavno sam navršila četrdeset, nismo najbolje krenuli ali veselim im se kao nijednima do sad, samo da ne bude kao sa svim mojim veseljima.